Silazim..
Putanja ljubavi vodi me
Sve niže u dubok san
I svaki stepen obložen mirisnim kapima
Ostavlja trag
Trag boli
Padam.
U ovom trenutku ne osjećam strah
U ovom božanskom letu beez boli
otvorena vrata ka praznim mislim
Zakoračih
Opet je taj čas
Oduzetih granica života
U kojem nitima vezani za svod neba
Plešemo ples klowna
Opet je ta minuta
Puna boli

Ne
Ne želim tu strast
Koja gori u onim nekim trenucima
Ulazeći u svijet svemira
Realnih okova i
boli..
Bole minute nanizane
Od kojih suze teku u slapovima
Ne
Ne želim gorjeti ..

samo gleda ispred sebe,
ne trepće, ne presušuje.
Zar opet onaj dan, Onakav.
Trnje izrasta iz nepomičnosti pokreta u okretu oko sebe.
Namiriše potrebu stalno u konstanti varijabiliteta, želju u masi misaonih htijenja.
Pucanje bridova stvara kanjon nezadovoljnih hridi. Pada u letu leta.
Čuješ ? vidiš ? Osjećaš ?
................zapaljeni glas miriše na odstajalu neizrečenu riječ zvonkog tona.

Sveprisutnost u ništavilu bljedunjavih iluzornih maštanja.
Svijetlom obasjana teza o neshvaćanju iskonskoga. Svijet u izvansvjetovnom kozmičkom prostranstvu bliže je realnom nego prostor sam unutar kružnice omeđen nametnutim potrebama. Raspad sustava vodi u tranzicijsku epizodu dugog vijeka.
Klon i njegova jeka.
Autosugestivna uvjerenja otrovnim korijenjem učmalo se drže ruku pod rukom sa smislom besmisla !
Razdor !
Rascjep duševnomentalnoemotivnog sustava orbitalnog tijela. Moć moćnijih samoživih ideja.
Epizoda u epizodi.
Serija.

usavršena , pomalo raspuštena
u lebdećem stanju oblika
sklupčanog izrezanog tijela
bez krila usahnulog
aureolom trnatom oplahnutog
oštrog izraza, tihog krika
mrtvog lica žive sjene
goruće u mlazu leda sjajnog
usitnjenog oko nogu beskrvnih
pogleda krvlju natopljenog..

otvor u ključanici
ključem zatvoreno obzorje
rđom obučene ruke raširene
u moru sebe
valovitu pustinju umiruje
rijeku taloga probiruje
ostarjelu šumu raskrčuje..

trema u snazi varljiva
drži korake..

ponekad u mislima svojim kročim
korakom teškim poput prolaznika
tražeći nju u sebi
i dijete prošlog stoljeća.
odzvanja zvono s tornja
dok valovi pjevaju pjesmu
napisanu rukom horizonta na
galebovim krilima u letu....


....a nekad taj korak
i zadnji i prvi
po pustoj obali ko pseto luta
i polako nestaje
u vapaj se mrvi
jer nema doma ni cilj svog puta
i dok se otok taj u magli gubi
dok grizu ga crni samoće crvi
u daljini sanjamo
sunce nas ljubi
i tisuću svijeća plamti nam u krvi
i dok duša se guši od težine stopa
pseto ih njuši
po njima kopa..


mračna svjetlost ugasi tamu
uglazbljenu cressendom tišine
usnule na oltaru...

ubod kapi vode
raspline svo more sa valom koji jaše
u kasku do crte gdje je sunce u zalasku
kad osjeti tamu, ponoćni valcer nade
utihnut golubom pismonošem..
nasmijana maska na zidu
širi podmukli kes uz zamah glave
plešući još jedan slavljenički ples
na kišom tuge navlaženom podijumu..
vjetrom izdaha
zatvorena vrata tajne sobe zaškripe
ucviljena brazdama godova
neispisanih pjesmi otpušenih
vjetrovitim igrarijama sna i jave..
pjesma udahne bolnu jeku morske pjene
umrtvljenu na kamenu litice
ispisane solju i bremenom sjene
krvave obrise mjesečeve mjene..

kružni postroj barijere
učahuri zamet uspavljen probuđenim snom
odjedreći ljubičastim plavetnilom puta duge
u jezgrovito klupko rođenja vremena..

I u kamenu što šuti
I u vlati trave zelene.
I među granama što u tišini,
Pjeva vjetar balade šarene.
U oblacima nabujalim,
Vodi što koritom teče.
I hladna zima ju ledi,
Stvarajući kristalne suze sreće.
I u zrnu pijeska,
Nošenim na dlanu vjetrova.
U morskim dubinama,
Ispunjenim koraljnim sjenama.
U Magli ispucaloj,
Silnim izbrazdanim borama,
Na Nitima vremena,
Zavezanim nanizanim čvorovima..
U srcu udahnutog trena,
Drhtavim žicama gitare,
U okom oslikanim slikama.
Vremeplovom u kutku zanemarene.

U redcima opjevanim stihom,
Pjesnika duše ranjene,
Skrivena zarezima i tintom
Tajna leži spokojno
Zaštićena oklopom vremena,
U dubokim i mračnim tminama.
Tišinom mekanom pokrivena

pomislih u tom stanju besanja
izokrenuvši oči unatarg, ja trebam ,
kad istinska praznina ispunjuje praznine već
u trenu, dođe i ode vjetrom u prolazu ,
ispala slika iz džepa pokidanih niti uvezanih
lebdeći pokrije mi lice od snenosti

zašto sam tebi došla kad papira ima raznih ?

i pomislih da poigrava se sa mnom sudbina ,
ona koja me napusti, gorda i prokleta ,
a sada čeka u zasjedi ,
čupam meso moje mladosti
u sitnim ostacima krhkih zrcala
blještavilu jeke na njima u tragovima
i neka me pojedu vuci rastrganu sobom u sebi,
tko me to doziva ?

dok planinama snježe se vrhovi ,
u tragovima šapa ostavljenih
krojim stručak umrtvljenih dijelova svojih
i pomislih ,
rasparanih očiju zjenica krvavih
krvlju natopljenih strijela ubodenih
šibama posušene kose koja vijori ,
tko me to treba ?

ušuti !

Sjedi
Nesmetano
Dubokim uzdasima puni prazna mjesta svojih sjećanja
Čuje se pjev Ćuka i nota
Čista,melodična, krhka
Broji
Odmjerava
Takt po takt
Otpjevani u tišini i noći bez svjedoka
Pogled upere u dubinu
Kroz isparane zavjese što prekrivaju oči
U grču ispusti nečujno bol
Pomakom ruku na grudima
Drhtaji u trzajima
Ovlažena vlastitim suzama
Mjesec svojom snagom podiže joj lice prema sebi
Odmjeri smiješak
Prisjećanjem na svijet iza njega
Naslućenih slika spojenih uvezom srebrnim
Gotova je era
Kraj jednog umjetničkog djela .
Potonula slika na dnu mora
Valovima zaigrana kiša ispire trag porinuća jednog života
Zatrpanog riječima i slovima
Bojama i željama
Nikad ispisanim trenutnim htjenjima za moć nad snima
I potpuno iživljenim likovima u njima
Iscijeđeni u borbama svojih nauma
Praznih glava od umora
Predaju crnim slovima zapisanu
Obznanili na oltar žrtvenika
Predajući sebe spojenih duša
U zamjenu za mir u nemirima
Parajući tkiva od boli i muka

I krik posta muzika noći
Suze kiša….



04.svibnja 2010.

Zagledanih očiju beskraja,
obzorjem omeđena kružnica
popuca svjetlosnim snopom crvenila
prodrijevši
kroz čestice mora, soli i
riječi potonulih u nepovrat

Izroni iz mulja u
najdubljem plićaku
zvijezda morskih dubina
sunčevim bojama probuđena
i njegovim sjajem omamljena
plutajući do obale
pješćanim nitima vođena i
glasom Odiseja skrivenim
u snopu klupka umočenim
u kapi nade



Uzavrijela kap klizne
stapajući se s valovima plamenim
što se šire morem beskrajnim

Rekla bih Ti
Ovom pjesmom
Riječima u nizu
I slovima
Da je svaki minut
I njena sekunda
Tebi posvećena
Da je nebo plavo
I crveni suton obojan
Kistom umočenim
U čaši emocija
Da je nota plešući u zraku
Tvojom rukom vođena
I svaki uzdah
Izmamljen
Tvojim dodirima

Rekla bih Ti
Ovim zarezima i točkicama
Da pri dodiru
Kiše i tla
Čujem otkucaje
Tvoga srca
I šum glasa
Poput vjetrom uzburkanog mora
Koji krikovima iz svojih dubina
Pišu ljubavne pjesme ..
Da naša života dva
Putuju cestama sna
Usporedo jedna do druge
Do raskršća
Gdje se susreću sjene.
I da
Naše neutažive želje
Plove tokovima rijeka
U brzacima
Nestrpljenja.

Rekla bih ti
Ne slovima
Ni zarezima
N točkicama
Već svojim pogledom
Poput srne u bijegu
Da zadrhtim
Svakim jutrom
Misleći
Na tvoju sjenu
Prateći ritam
Ritam Bolera!


10.03.2010.

Dubina
Tama
Tišina
Buka pokislog nemira
Kiša uzdaha ostavlja trag kočenja
Dahom navlažena sjena
Svijeća
Plam izgorjelih slova ostavlja prazninu pepela
Ugljenom ispisana pjesma
Ocrtani obrisi misli lete u potrazi za kutkom zelenila
Prostorom se provlači dim cigareta
Geometrijska tijela
Nota
Pogled uperen prema otvorenim vratima neba
Miris ispunjen zvijezdama
Zlatna prašina
Kiša razderanih niti u ludilu svijeta
Luna
Svjetlost obojena bojom svemira
Tišina beskraja u sukobu kakofoničnosti margina
Vijenac ispleten različitošću htijenja
More
Sol
Sjena

.. vatra je pucketala u kaminu na kojem su visjeli
crvenim plamenom obasjani kristali..

..na zidovima, Sahara i njene Dune, duboko u sjenama plama..

Rukom je kliznula po njegovom licu
samo ovlaš jagodicama prstiju
ostavljajući baršunasti trag
na suzom ovlaženom putu.
..pletenica dodira, energije i daha
padala je niz tijela pokrivena plaštem goruće svile
koja je ocrtavala probuđene vrhove vulkana
i rijekom natopljene doline...
NJihovi pogledi, dodiri
mirisali su parfemom natopljeni
prodirući čulima i svakom porom stvarajući
požudne pokrete krikova i strasti..
... tišina probodena strijelom
natopljenom otrovnim gelom sjaja
jecala je ritmično, u sudaru sa sjenama
vrištećim fluorescentnim bojama
iznjedrenih iz dubina ponora njihovih beskonačnosti..
Gorućeg tijela, osloni se o nju
stapajući dva svijeta u svemirsku zakusku
kidajući mesa užarenim usnama
natopljena kapima gladi..
.. prelije se ništavilom prostora oko njih
utapljajući tijela u tekuće strasti
rijeka nabujalih misli
ulijevajući se u ušća slasti, slatkih mora
spojenih obala njihovih ..


... klupko niti otkotrljano u trenutku beskrajnosti
namočeno mirisnim kapima parfema Ljubavi..

Misli pretočene kao voda u čašu.
Bez glasa
Bez milosti nad vremenom što promiče
Hvatajući njegov sadržaj u naumu sjedinjenja
Tijela i misli sa minutama proteklim..
Buduće nas dozivlju
I vape za ispunjenjem
Za nijemo i slijepo doticanje jagodicama prstiju
Potičući neurone kojima struji plamen u vapaju..

Pretakanje u vremenu
Što bijaše i bit'će
Zapis
Ispisan Meni
Laticama i trnjem skrivenim u grmlju mase
Potocima mirnim i brzacima u nemirnom toku
Pretakanje slikom na platnu
Umočenim kistom u slatko kiselu tekućinu..
Vrijeme pokriveno plaštem sudbine
Skriva glasove tihog i vrištećeg tona
I jučer
I sada
I u budućem vremenu
Odzvanjat će njegova melodija..
Vjetroviti val na plaštu pokupi riječi
Skrije u šavu
Napuklim nitima što sjaje na mjesečini
Ispale riječi, zvonkim notama odzvanjaju u sudaru..
Mimo svake rupe u zraku
Lebde krilatim mislima u letu..
Stvarajući smisao lančanog poretka..
Stvarajući bojama obojenu rečenicu..

Krik ..
Pogled omeđen kružnicom.
Unutar divljih vjeđa
Samo šarenica.
Glas vođen umom
Ruka crvenilom
Pokret nitima spojen s nebom
Rastuća tenzija !
Nemir putuje prazninom
Marioneta !
Na pozornici svijetlo
Sjena u dodiru s bljeskom
Tišina okrunjena vriskom
Zvukom ugašena svijeća..

Čežnja !
Lebdi prostorom
Težnja ka želji gorućoj..

Divljina prostora !
Nemir svemira !
Mirnoća puta utabanog !

Krik .. kružnica u vrtlogu nepoznatog !

Korakom željeznim na užetu desetljeća kraćem
u disbalansu crnog i bijelog
lebdi zrakom utonulim u plavetnilu noći
zatamnjenih očiju pri svjetlosnom bljesku neba..

Rukama užarenim plamenom moći uzdaha u izdisaju
bere prašinu zlatnih boja ostavljenu na polici
udahnuvši iskre potonule u visinama svoda
bezgraničnih kružnica u magnetnom dodiru...

Gumicom brisani obrisi ucrtani ispod sjene
crne mase razlivene na crvenom jastuku
ostavljaju trag utaban u asfaltu
vreloj masi iscijeđenih života..

Raskol kontinuiteta
održanog visinom eruptivnih izljeva lava
iznjedri pomalo treperenje listova
obješenih na granama stabala.
Kolotok godova bez njihovog spajanja
odaje tajne duboko skrivene u brazdama
vidljivom oku transparentne, nedostupnog shvaćanja
umjetničkog performansa..
Ozvučena kora ispucala vjetrom
prkosi vremenskim igrarijama
pišući slike, crtajući note svoga stanja
sa cressendo ritmom u fazama
violinskim ključem u lokotu zabijenom
na lancu nanizanih karika..

Treperi grana
zanjihana izdahom vjetra
smučenog u plesu s listom
i baletnim cipelama..

Veličina progutana dahom
uspinje se liticama kanjona
ostavljajući kap crvenog soka
na svaki njegov oštar brid
Izdah kao vjetar olujni
ispire taloženu masu
bjesne,glasne i ranama izbrazdane hridine
tupih i smrdljivih naslaga neprobavljenih misli
Udahnute gorke kapi centrifuga
stapaju se u tekući val
prepun krikova jada mirisnog zova
nestvarnih maski mediokriteta
i njihovih bezimenih klona.
Prodiranjem gorućih vlati, lahorskim korakakom
rastope se vrhovi , bridi i bule
stvarajući utore korita lave
rasplamsale uzdahe
i jal..

Želim te jedino moje.
Želim da kliziš,
pripijen i opijen mnome.
Gledajući me
da goriš u plamenu požude
i pohlepnosti,
gordosti obuzetih misli.
Uzmi me.
Ovdje sam,
lebdim u želji i spokoju
koji me obuzima tvojom prisutnošću.
Dotakni me,
osjeti toplinu koja kola mojim venama.
Vidi želju u mojim očima,
prožetu strašću.
Trebam te
u meni
oko mene
u najudaljenijim
i naosjetljivijim trenutcima.
Vidi i čuj što ti kazujem svojim pokretima.
Pogledaj u mene,
kroz mene.
Sažmi se samnom
u pletenicu sastavljenu
od naših sna i želja.
Maštom uđi kroz otvorena vrata
tihim korakom,
uzdahom u svim bojama...
Pruži mi ruke
jer ti ih ja pružam.
pogledaj me
jer te ja svojim pogledom upijam...
Jedino moje...........,
San mojih snova!